git-tag.tex

\chapter*{Tagovi}
\addcontentsline{toc}{chapter}{Tagovi}

\emph{Tag}, "oznaka" iliti "ključna riječ" je naziv koji je populariziran s dolaskom takozvanih "web 2.0" sajtova. 
Mnogi ne znaju, ali tagovi su postojali i prije toga. 
Tag je jedan od načina klasifikacije dokumenata.

Standardni način je hijerarhijsko klasifikaciranje.
Po njemu, sve ono što kategoriziramo mora biti u nekoj kategoriji.
Svaka kategorija može imati podkategorije i svaka kategorija može imati najviše jednu nadkategoriju.
Tako klasificiramo životinje, biljke, knjige u knjižnici.
Dakle, postoji "stablo" kategorija i samo jedan čvor može biti "korijen" tog stabla.

Za razliku od toga \emph{tag}iranje je slobodnije.
\emph{Tag}irati možete bilo što i stvari koje \emph{tag}iramo mogu imati proizvoljan broj \emph{tag}ova.
Kad bi u knjižnicama tako označavali knjige, onda one na policama ne bi bilo podijeljene po kategorijama.
Sve bi bile poredane po nekom proizvoljnom redosljedu (na primjer, vremenu kako su stizale u knjižicu), a neki \emph{software} bi za svaku pamtio:

\begin{itemize}
	\item Ključne riječi (iliti \emph{tag}ove). Na primjer, za neki roman s Sherlockom Holmesom kao glavnim likom, to bi bili "ubojstvo", "krimić", "detektiv", "engleski", "sherlock\_homes", "watson", \dots
	\item Nekakav identifikator knjige (vjerojano ISBN).
	\item Mjesto gdje se knjiga nalazi.
\end{itemize}

Kad bi pretraživali knjige, otišli bi na računalo i utipkali "krimić" i "detektiv" i on bi nam izbacio sve knjige koje imaju oba ta \emph{tag}a.
Tu ne bi bili samo romani Artura Conana Doylea, našli bi se i oni Agathe Christie i mnogih drugih. 
Što više \emph{tag}ova zadamo, to će rezultati pretraživanja biti više specifični.
Uz svaku knjigu bi pisalo na kojoj točno polici se ona nalazi.

Kako mi ovdje radimo s poviješću projekata pa ćemo to i \emph{tag}irati.
Malo preciznije, \emph{tag}irati ćemo čvorove našeg grafa povijesti projekta - \emph{commit}ove.
Postoji samo jedna razlika, \emph{tag} ovdje mora biti jedinstven.
Dakle, ako smo neki tag iskoristili za jedan \emph{commit} onda niti jedan drugi ne smije imati taj isti \emph{tag}.

Kao što znamo, u gitu svaki \emph{commit} ima neki svoj identifikator. 
To je string od 40 znamenaka.
Međutim, taj string je nama ljudima besmislen.

Nama su smisleni komentari uz kod, međutim, ovi \textbf{komentari nisu jedinstveni}.
Projekt možemo pretraživati po riječima iz komentara, ali nema smisla od gita tražiti "Daj mi stanje projekta kakvo je bilo u trenutku kad je komentar \emph{commit}a bio 'Ispravljen bug s izračunom kamate'".
Jer, moglo se desiti da smo imali dva (ili više) \emph{commit}a s istim komentarom.

Sjećate li se priče o verzioniranju koda?
Bilo je riječi o primjeru programera koji radi na programu i izdaje verzije \verb+1.0+, \verb+1.1+, \verb+2.0+, \verb+2.1+\dots svoje aplikacije:

\input{graphs/linearni_model_2}

\dots{}e pa, \emph{tag}ovi bi ovdje bili \verb+1.0+, \verb+1.1+, \verb+2.0+ i \verb+2.1+.

Dakle, \emph{tag} nije ništa drugo nego neki kratki naziv za određeni \emph{commit}, odnosno stanje projekta u nekom trenutku njegove povijesti.

Rad s \emph{tag}ovima je jednostavan; s \verb+git tag+ ćete dobiti popis svih tretnuno definiranih:

\input{git_output/git_tag}

S \verb+git tag <naziv_taga>+ dodajete novi tag:

\gitoutputcommand{git tag tesni-tag}

\dots{}dok s \verb+git tag -d <naziv_taga>+ brišete neki od postojećih tagova:

\gitoutputcommand{git tag -d testni-tag}

Rad s tagovima je jednostavan, a ima samo jedna komplikacija koja se može dogoditi u radu s udaljenim projektima, no o tome ćemo malo kasnije.

Želimo li projekt privremeno vratiti na stanje kakvo je bilo u trenutku kad smo definirali \emph{tag} \verb+1.0+:

\gitoutputcommand{git checkout 1.0}

I sad tu možete stvoriti novu granu s \verb+git checkout <grana>+ ili vratiti projekt u zadnje stanje s \verb+git checkout HEAD+.